/ru/
вставать; становиться
/en/
stand up; rise
склонение/спряжение слова
глаголindicative. | ||||
---|---|---|---|---|
present | past | past frequentative | future | |
1p.sg. | atsistoju | atsistojau | atsistodavau | atsistosiu |
2p.sg. | atsistoji | atsistojai | atsistodavai | atsistosi |
3p.sg. | atsistoja | atsistojo | atsistodavo | atsistos |
1p.pl. | atsistojam, atsistojame | atsistojome, atsistojom | atsistodavome | atsistosime |
2p.pl. | atsistojate | atsistojot, atsistojote | atsistodavote | atsistosite |
3p.pl. | atsistoja | atsistojo | atsistodavo | atsistos |
subjunctive. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | atsistočiau | atsistotume, atsistotumėme |
2p. | atsistotum, atsistotumei | atsistotumėte |
3p. | atsistotų | atsistotų |
imperative. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | atsistokime, atsistokim | |
2p. | atsistok, atsistoki | atsistokit, atsistokite |
3p. | teatsistojie, teatsistoja | teatsistojie, teatsistoja |