/ru/
преодолеть; победить; осилить
/en/
(nugalėti) overcome; (kliūtis) get over, surmount; gain/win a victory
/de/
bewältigen vt
склонение/спряжение слова
глагол| indicative. | ||||
|---|---|---|---|---|
| present | past | past frequentative | future | |
| 1p.sg. | įveikiu | įveikiau | įveikdavau | įveiksiu |
| 2p.sg. | įveiki | įveikei | įveikdavai | įveiksi |
| 3p.sg. | įveikia | įveikė | įveikdavo | įveiks |
| 1p.pl. | įveikiam, įveikiame | įveikėm, įveikėme | įveikdavome, įveikdavom | įveiksim, įveiksime |
| 2p.pl. | įveikiate, įveikiat | įveikėte, įveikėt | įveikdavot, įveikdavote | įveiksite, įveiksit |
| 3p.pl. | įveikia | įveikė | įveikdavo | įveiks |
| subjunctive. | ||
|---|---|---|
| sg. | pl. | |
| 1p. | įveikčiau | įveiktume, įveiktumėm, įveiktumėme |
| 2p. | įveiktum, įveiktumei | įveiktumėte, įveiktumėt |
| 3p. | įveiktų | įveiktų |
| imperative. | ||
|---|---|---|
| sg. | pl. | |
| 1p. | įveikime, įveikim | |
| 2p. | įveiki, įveik | įveikite, įveikit |
| 3p. | teįveikia, teįveikie | teįveikie, teįveikia |