|
|
|
|
литовский словарь / prigaluoti | | prigalúoti (prigalúoja, prigalãvo) šnek. намучить/мучить, изнурить/изнурять
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | prigaluoju | prigalavau | prigaluodavau | prigaluosiu |
---|
2p.sg. | prigaluoji | prigalavai | prigaluodavai | prigaluosi |
---|
3p.sg. | prigaluoja | prigalavo | prigaluodavo | prigaluos |
---|
1p.pl. | prigaluojame, prigaluojam | prigalavome, prigalavom | prigaluodavome, prigaluodavom | prigaluosim, prigaluosime |
---|
2p.pl. | prigaluojat, prigaluojate | prigalavot, prigalavote | prigaluodavote, prigaluodavot | prigaluosite, prigaluosit |
---|
3p.pl. | prigaluoja | prigalavo | prigaluodavo | prigaluos |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | prigaluočiau | prigaluotumėm, prigaluotumėme, prigaluotume |
---|
2p. | prigaluotum, prigaluotumei | prigaluotumėte, prigaluotumėt |
---|
3p. | prigaluotų | prigaluotų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | prigaluokime, prigaluokim |
---|
2p. | prigaluok, prigaluoki | prigaluokit, prigaluokite |
---|
3p. | teprigaluoja, teprigaluojie | teprigaluojie, teprigaluoja |
---|
|