|
|
|
|
литовский словарь / polonizuoti | | polonizúoti (polonizúoja, polonizãvo) — полонизировать
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | polonizuoju | polonizavau | polonizuodavau | polonizuosiu |
---|
2p.sg. | polonizuoji | polonizavai | polonizuodavai | polonizuosi |
---|
3p.sg. | polonizuoja | polonizavo | polonizuodavo | polonizuos |
---|
1p.pl. | polonizuojame, polonizuojam | polonizavom, polonizavome | polonizuodavom, polonizuodavome | polonizuosim, polonizuosime |
---|
2p.pl. | polonizuojat, polonizuojate | polonizavote, polonizavot | polonizuodavot, polonizuodavote | polonizuosite, polonizuosit |
---|
3p.pl. | polonizuoja | polonizavo | polonizuodavo | polonizuos |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | polonizuočiau | polonizuotume, polonizuotumėme, polonizuotumėm |
---|
2p. | polonizuotumei, polonizuotum | polonizuotumėt, polonizuotumėte |
---|
3p. | polonizuotų | polonizuotų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | polonizuokime, polonizuokim |
---|
2p. | polonizuoki, polonizuok | polonizuokit, polonizuokite |
---|
3p. | tepolonizuoja, tepolonizuojie | tepolonizuojie, tepolonizuoja |
---|
|