|
|
|
|
литовский словарь / įgurnėti | | įgurnė́ti (į̃gurna, įgurnė́jo) šnek. вомчаться/мчаться; влететь/влетать
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | įgurnu | įgurnėjau | įgurnėdavau | įgurnėsiu |
---|
2p.sg. | įgurni | įgurnėjai | įgurnėdavai | įgurnėsi |
---|
3p.sg. | įgurna | įgurnėjo | įgurnėdavo | įgurnės |
---|
1p.pl. | įgurname, įgurnam | įgurnėjom, įgurnėjome | įgurnėdavome, įgurnėdavom | įgurnėsim, įgurnėsime |
---|
2p.pl. | įgurnate, įgurnat | įgurnėjote, įgurnėjot | įgurnėdavot, įgurnėdavote | įgurnėsit, įgurnėsite |
---|
3p.pl. | įgurna | įgurnėjo | įgurnėdavo | įgurnės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | įgurnėčiau | įgurnėtumėm, įgurnėtume, įgurnėtumėme |
---|
2p. | įgurnėtum, įgurnėtumei | įgurnėtumėte, įgurnėtumėt |
---|
3p. | įgurnėtų | įgurnėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | įgurnėkim, įgurnėkime |
---|
2p. | įgurnėk, įgurnėki | įgurnėkit, įgurnėkite |
---|
3p. | teįgurna, teįgurnie | teįgurnie, teįgurna |
---|
|