|
|
|
|
литовский словарь / pajuokinti | | pajuõkinti (pajuõkina, pajuõkino) — посмешить/смешить
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | pajuokinu | pajuokinau | pajuokindavau | pajuokinsiu |
---|
2p.sg. | pajuokini | pajuokinai | pajuokindavai | pajuokinsi |
---|
3p.sg. | pajuokina | pajuokino | pajuokindavo | pajuokins |
---|
1p.pl. | pajuokinam, pajuokiname | pajuokinom, pajuokinome | pajuokindavom, pajuokindavome | pajuokinsim, pajuokinsime |
---|
2p.pl. | pajuokinate, pajuokinat | pajuokinote, pajuokinot | pajuokindavot, pajuokindavote | pajuokinsit, pajuokinsite |
---|
3p.pl. | pajuokina | pajuokino | pajuokindavo | pajuokins |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | pajuokinčiau | pajuokintumėm, pajuokintume, pajuokintumėme |
---|
2p. | pajuokintum, pajuokintumei | pajuokintumėt, pajuokintumėte |
---|
3p. | pajuokintų | pajuokintų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | pajuokinkime, pajuokinkim |
---|
2p. | pajuokinki, pajuokink | pajuokinkite, pajuokinkit |
---|
3p. | tepajuokina, tepajuokinie | tepajuokinie, tepajuokina |
---|
|