/ru/
нарубить; нарубать
/en/
(malkų ir pan.) chop, cut (a quantity of).
склонение/спряжение слова
глаголindicative. | ||||
---|---|---|---|---|
present | past | past frequentative | future | |
1p.sg. | prikapoju | prikapojau | prikapodavau | prikaposiu |
2p.sg. | prikapoji | prikapojai | prikapodavai | prikaposi |
3p.sg. | prikapoja | prikapojo | prikapodavo | prikapos |
1p.pl. | prikapojam, prikapojame | prikapojom, prikapojome | prikapodavom, prikapodavome | prikaposime, prikaposim |
2p.pl. | prikapojate, prikapojat | prikapojote, prikapojot | prikapodavot, prikapodavote | prikaposit, prikaposite |
3p.pl. | prikapoja | prikapojo | prikapodavo | prikapos |
subjunctive. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | prikapočiau | prikapotumėme, prikapotumėm, prikapotume |
2p. | prikapotumei, prikapotum | prikapotumėt, prikapotumėte |
3p. | prikapotų | prikapotų |
imperative. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | prikapokim, prikapokime | |
2p. | prikapok, prikapoki | prikapokit, prikapokite |
3p. | teprikapojie, teprikapoja | teprikapojie, teprikapoja |