|
|
|
|
литовский словарь / prabedžioti | | prabedžióti (prabedžiója, prabedžiójo) džn. тыкать/протыкать, прокалывать/проколоть
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | prabedžioju | prabedžiojau | prabedžiodavau | prabedžiosiu |
---|
2p.sg. | prabedžioji | prabedžiojai | prabedžiodavai | prabedžiosi |
---|
3p.sg. | prabedžioja | prabedžiojo | prabedžiodavo | prabedžios |
---|
1p.pl. | prabedžiojame, prabedžiojam | prabedžiojom, prabedžiojome | prabedžiodavome, prabedžiodavom | prabedžiosime, prabedžiosim |
---|
2p.pl. | prabedžiojat, prabedžiojate | prabedžiojot, prabedžiojote | prabedžiodavote, prabedžiodavot | prabedžiosit, prabedžiosite |
---|
3p.pl. | prabedžioja | prabedžiojo | prabedžiodavo | prabedžios |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | prabedžiočiau | prabedžiotume, prabedžiotumėm, prabedžiotumėme |
---|
2p. | prabedžiotumei, prabedžiotum | prabedžiotumėte, prabedžiotumėt |
---|
3p. | prabedžiotų | prabedžiotų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | prabedžiokim, prabedžiokime |
---|
2p. | prabedžioki, prabedžiok | prabedžiokite, prabedžiokit |
---|
3p. | teprabedžiojie, teprabedžioja | teprabedžioja, teprabedžiojie |
---|
|