|
|
|
|
литовский словарь / išoperuoti | | išoperúoti (išoperúoja, išoperãvo) прооперировать/ оперировать
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | išoperuoju | išoperavau | išoperuodavau | išoperuosiu |
---|
2p.sg. | išoperuoji | išoperavai | išoperuodavai | išoperuosi |
---|
3p.sg. | išoperuoja | išoperavo | išoperuodavo | išoperuos |
---|
1p.pl. | išoperuojame, išoperuojam | išoperavom, išoperavome | išoperuodavome, išoperuodavom | išoperuosim, išoperuosime |
---|
2p.pl. | išoperuojate, išoperuojat | išoperavot, išoperavote | išoperuodavote, išoperuodavot | išoperuosite, išoperuosit |
---|
3p.pl. | išoperuoja | išoperavo | išoperuodavo | išoperuos |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | išoperuočiau | išoperuotumėm, išoperuotume, išoperuotumėme |
---|
2p. | išoperuotumei, išoperuotum | išoperuotumėt, išoperuotumėte |
---|
3p. | išoperuotų | išoperuotų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | išoperuokime, išoperuokim |
---|
2p. | išoperuoki, išoperuok | išoperuokite, išoperuokit |
---|
3p. | teišoperuoja, teišoperuojie | teišoperuoja, teišoperuojie |
---|
|