|
|
|
|
литовский словарь / apkeikti | | apkéikti (apkéikia, apkéikė) обругать/ругать
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | apkeikiu | apkeikiau | apkeikdavau | apkeiksiu |
---|
2p.sg. | apkeiki | apkeikei | apkeikdavai | apkeiksi |
---|
3p.sg. | apkeikia | apkeikė | apkeikdavo | apkeiks |
---|
1p.pl. | apkeikiame, apkeikiam | apkeikėme, apkeikėm | apkeikdavom, apkeikdavome | apkeiksime, apkeiksim |
---|
2p.pl. | apkeikiat, apkeikiate | apkeikėt, apkeikėte | apkeikdavot, apkeikdavote | apkeiksit, apkeiksite |
---|
3p.pl. | apkeikia | apkeikė | apkeikdavo | apkeiks |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | apkeikčiau | apkeiktume, apkeiktumėme, apkeiktumėm |
---|
2p. | apkeiktumei, apkeiktum | apkeiktumėt, apkeiktumėte |
---|
3p. | apkeiktų | apkeiktų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | apkeikim, apkeikime |
---|
2p. | apkeiki, apkeik | apkeikit, apkeikite |
---|
3p. | teapkeikia, teapkeikie | teapkeikie, teapkeikia |
---|
|