|
|
|
|
литовский словарь / prakandžioti | | prakándžioti (prakándžioja, prakándžiojo) džn. прокусывать/ прокусать
/en/ bite through
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | prakandžioju | prakandžiojau | prakandžiodavau | prakandžiosiu |
---|
2p.sg. | prakandžioji | prakandžiojai | prakandžiodavai | prakandžiosi |
---|
3p.sg. | prakandžioja | prakandžiojo | prakandžiodavo | prakandžios |
---|
1p.pl. | prakandžiojame, prakandžiojam | prakandžiojom, prakandžiojome | prakandžiodavom, prakandžiodavome | prakandžiosim, prakandžiosime |
---|
2p.pl. | prakandžiojat, prakandžiojate | prakandžiojote, prakandžiojot | prakandžiodavote, prakandžiodavot | prakandžiosite, prakandžiosit |
---|
3p.pl. | prakandžioja | prakandžiojo | prakandžiodavo | prakandžios |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | prakandžiočiau | prakandžiotumėm, prakandžiotumėme, prakandžiotume |
---|
2p. | prakandžiotum, prakandžiotumei | prakandžiotumėt, prakandžiotumėte |
---|
3p. | prakandžiotų | prakandžiotų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | prakandžiokime, prakandžiokim |
---|
2p. | prakandžioki, prakandžiok | prakandžiokite, prakandžiokit |
---|
3p. | teprakandžioja, teprakandžiojie | teprakandžioja, teprakandžiojie |
---|
|