|
|
|
|
литовский словарь / peikinėti | | peikinė́ti (peikinė́ja, peikinė́jo) džn. порицать, хулить, охаивать
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | peikinėju | peikinėjau | peikinėdavau | peikinėsiu |
---|
2p.sg. | peikinėji | peikinėjai | peikinėdavai | peikinėsi |
---|
3p.sg. | peikinėja | peikinėjo | peikinėdavo | peikinės |
---|
1p.pl. | peikinėjam, peikinėjame | peikinėjome, peikinėjom | peikinėdavom, peikinėdavome | peikinėsim, peikinėsime |
---|
2p.pl. | peikinėjate, peikinėjat | peikinėjot, peikinėjote | peikinėdavote, peikinėdavot | peikinėsite, peikinėsit |
---|
3p.pl. | peikinėja | peikinėjo | peikinėdavo | peikinės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | peikinėčiau | peikinėtumėm, peikinėtume, peikinėtumėme |
---|
2p. | peikinėtumei, peikinėtum | peikinėtumėt, peikinėtumėte |
---|
3p. | peikinėtų | peikinėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | peikinėkime, peikinėkim |
---|
2p. | peikinėk, peikinėki | peikinėkite, peikinėkit |
---|
3p. | tepeikinėjie, tepeikinėja | tepeikinėjie, tepeikinėja |
---|
|