|
|
|
|
литовский словарь / įrambėti | | įrambė́ti (įrambė́ja, įrambė́jo) сильно разлениться/ разлениваться
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | įrambėju | įrambėjau | įrambėdavau | įrambėsiu |
---|
2p.sg. | įrambėji | įrambėjai | įrambėdavai | įrambėsi |
---|
3p.sg. | įrambėja | įrambėjo | įrambėdavo | įrambės |
---|
1p.pl. | įrambėjame, įrambėjam | įrambėjom, įrambėjome | įrambėdavom, įrambėdavome | įrambėsim, įrambėsime |
---|
2p.pl. | įrambėjate, įrambėjat | įrambėjote, įrambėjot | įrambėdavote, įrambėdavot | įrambėsit, įrambėsite |
---|
3p.pl. | įrambėja | įrambėjo | įrambėdavo | įrambės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | įrambėčiau | įrambėtumėme, įrambėtumėm, įrambėtume |
---|
2p. | įrambėtumei, įrambėtum | įrambėtumėte, įrambėtumėt |
---|
3p. | įrambėtų | įrambėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | įrambėkime, įrambėkim |
---|
2p. | įrambėk, įrambėki | įrambėkite, įrambėkit |
---|
3p. | teįrambėja, teįrambėjie | teįrambėjie, teįrambėja |
---|
|