/en/
stabilize
/de/
stabilisieren vt
склонение/спряжение слова
глагол| indicative. | ||||
|---|---|---|---|---|
| present | past | past frequentative | future | |
| 1p.sg. | stabilizuoju | stabilizavau | stabilizuodavau | stabilizuosiu |
| 2p.sg. | stabilizuoji | stabilizavai | stabilizuodavai | stabilizuosi |
| 3p.sg. | stabilizuoja | stabilizavo | stabilizuodavo | stabilizuos |
| 1p.pl. | stabilizuojam, stabilizuojame | stabilizavom, stabilizavome | stabilizuodavom, stabilizuodavome | stabilizuosim, stabilizuosime |
| 2p.pl. | stabilizuojate, stabilizuojat | stabilizavot, stabilizavote | stabilizuodavote, stabilizuodavot | stabilizuosite, stabilizuosit |
| 3p.pl. | stabilizuoja | stabilizavo | stabilizuodavo | stabilizuos |
| subjunctive. | ||
|---|---|---|
| sg. | pl. | |
| 1p. | stabilizuočiau | stabilizuotumėme, stabilizuotumėm, stabilizuotume |
| 2p. | stabilizuotumei, stabilizuotum | stabilizuotumėte, stabilizuotumėt |
| 3p. | stabilizuotų | stabilizuotų |
| imperative. | ||
|---|---|---|
| sg. | pl. | |
| 1p. | stabilizuokime, stabilizuokim | |
| 2p. | stabilizuok, stabilizuoki | stabilizuokit, stabilizuokite |
| 3p. | testabilizuoja, testabilizuojie | testabilizuoja, testabilizuojie |