|
|
|
|
литовский словарь / įriebėti | | įriebė́ti (įriebė́ja, įriebė́jo) раздобреть/добреть, pacполнеть/полнеть, стать/становиться жирным
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | įriebėju | įriebėjau | įriebėdavau | įriebėsiu |
---|
2p.sg. | įriebėji | įriebėjai | įriebėdavai | įriebėsi |
---|
3p.sg. | įriebėja | įriebėjo | įriebėdavo | įriebės |
---|
1p.pl. | įriebėjame, įriebėjam | įriebėjom, įriebėjome | įriebėdavome, įriebėdavom | įriebėsim, įriebėsime |
---|
2p.pl. | įriebėjate, įriebėjat | įriebėjote, įriebėjot | įriebėdavot, įriebėdavote | įriebėsit, įriebėsite |
---|
3p.pl. | įriebėja | įriebėjo | įriebėdavo | įriebės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | įriebėčiau | įriebėtumėme, įriebėtume, įriebėtumėm |
---|
2p. | įriebėtum, įriebėtumei | įriebėtumėt, įriebėtumėte |
---|
3p. | įriebėtų | įriebėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | įriebėkim, įriebėkime |
---|
2p. | įriebėki, įriebėk | įriebėkite, įriebėkit |
---|
3p. | teįriebėjie, teįriebėja | teįriebėja, teįriebėjie |
---|
|