|
|
|
|
литовский словарь / pritvoti | | pritvóti (pritvója, pritvójo) побить/бить, поколотить/ колотить šnek.
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | pritvoju | pritvojau | pritvodavau | pritvosiu |
---|
2p.sg. | pritvoji | pritvojai | pritvodavai | pritvosi |
---|
3p.sg. | pritvoja | pritvojo | pritvodavo | pritvos |
---|
1p.pl. | pritvojam, pritvojame | pritvojome, pritvojom | pritvodavome, pritvodavom | pritvosime, pritvosim |
---|
2p.pl. | pritvojat, pritvojate | pritvojot, pritvojote | pritvodavot, pritvodavote | pritvosite, pritvosit |
---|
3p.pl. | pritvoja | pritvojo | pritvodavo | pritvos |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | pritvočiau | pritvotume, pritvotumėme, pritvotumėm |
---|
2p. | pritvotum, pritvotumei | pritvotumėt, pritvotumėte |
---|
3p. | pritvotų | pritvotų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | pritvokime, pritvokim |
---|
2p. | pritvoki, pritvok | pritvokit, pritvokite |
---|
3p. | tepritvoja, tepritvojie | tepritvojie, tepritvoja |
---|
|