|
|
|
|
литовский словарь / vadelėti | | vadelė́ti (vadelė́ja, vadelė́jo) — пристёгивать вожжи;
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | vadelėju | vadelėjau | vadelėdavau | vadelėsiu |
---|
2p.sg. | vadelėji | vadelėjai | vadelėdavai | vadelėsi |
---|
3p.sg. | vadelėja | vadelėjo | vadelėdavo | vadelės |
---|
1p.pl. | vadelėjame, vadelėjam | vadelėjom, vadelėjome | vadelėdavom, vadelėdavome | vadelėsim, vadelėsime |
---|
2p.pl. | vadelėjate, vadelėjat | vadelėjot, vadelėjote | vadelėdavote, vadelėdavot | vadelėsit, vadelėsite |
---|
3p.pl. | vadelėja | vadelėjo | vadelėdavo | vadelės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | vadelėčiau | vadelėtumėm, vadelėtume, vadelėtumėme |
---|
2p. | vadelėtum, vadelėtumei | vadelėtumėte, vadelėtumėt |
---|
3p. | vadelėtų | vadelėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | vadelėkim, vadelėkime |
---|
2p. | vadelėk, vadelėki | vadelėkit, vadelėkite |
---|
3p. | tevadelėja, tevadelėjie | tevadelėja, tevadelėjie |
---|
|