|
|
|
|
литовский словарь / rambėti | | rambė́ti (rambė́ja, rambė́jo) становиться ленивым [неповоротливым];
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | rambėju | rambėjau | rambėdavau | rambėsiu |
---|
2p.sg. | rambėji | rambėjai | rambėdavai | rambėsi |
---|
3p.sg. | rambėja | rambėjo | rambėdavo | rambės |
---|
1p.pl. | rambėjam, rambėjame | rambėjome, rambėjom | rambėdavome, rambėdavom | rambėsime, rambėsim |
---|
2p.pl. | rambėjat, rambėjate | rambėjote, rambėjot | rambėdavot, rambėdavote | rambėsit, rambėsite |
---|
3p.pl. | rambėja | rambėjo | rambėdavo | rambės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | rambėčiau | rambėtume, rambėtumėm, rambėtumėme |
---|
2p. | rambėtumei, rambėtum | rambėtumėte, rambėtumėt |
---|
3p. | rambėtų | rambėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | rambėkim, rambėkime |
---|
2p. | rambėki, rambėk | rambėkite, rambėkit |
---|
3p. | terambėja, terambėjie | terambėja, terambėjie |
---|
|