|
|
|
|
литовский словарь / apkalkėti | | apkalkė́ti (apkalkė́ja, apkalkė́jo) — покрыться/покрываться известью
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | apkalkėju | apkalkėjau | apkalkėdavau | apkalkėsiu |
---|
2p.sg. | apkalkėji | apkalkėjai | apkalkėdavai | apkalkėsi |
---|
3p.sg. | apkalkėja | apkalkėjo | apkalkėdavo | apkalkės |
---|
1p.pl. | apkalkėjame, apkalkėjam | apkalkėjome, apkalkėjom | apkalkėdavom, apkalkėdavome | apkalkėsim, apkalkėsime |
---|
2p.pl. | apkalkėjat, apkalkėjate | apkalkėjot, apkalkėjote | apkalkėdavote, apkalkėdavot | apkalkėsite, apkalkėsit |
---|
3p.pl. | apkalkėja | apkalkėjo | apkalkėdavo | apkalkės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | apkalkėčiau | apkalkėtumėm, apkalkėtume, apkalkėtumėme |
---|
2p. | apkalkėtumei, apkalkėtum | apkalkėtumėte, apkalkėtumėt |
---|
3p. | apkalkėtų | apkalkėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | apkalkėkime, apkalkėkim |
---|
2p. | apkalkėki, apkalkėk | apkalkėkit, apkalkėkite |
---|
3p. | teapkalkėjie, teapkalkėja | teapkalkėjie, teapkalkėja |
---|
|