|
|
|
|
литовский словарь / perįgalioti | | pérįgalioti (pérįgalioja, pérįgaliojo) — передоверить/передоверять
/en/ transfer the trust (to).
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | perįgalioju | perįgaliojau | perįgaliodavau | perįgaliosiu |
---|
2p.sg. | perįgalioji | perįgaliojai | perįgaliodavai | perįgaliosi |
---|
3p.sg. | perįgalioja | perįgaliojo | perįgaliodavo | perįgalios |
---|
1p.pl. | perįgaliojame, perįgaliojam | perįgaliojome, perįgaliojom | perįgaliodavome, perįgaliodavom | perįgaliosim, perįgaliosime |
---|
2p.pl. | perįgaliojat, perįgaliojate | perįgaliojote, perįgaliojot | perįgaliodavot, perįgaliodavote | perįgaliosite, perįgaliosit |
---|
3p.pl. | perįgalioja | perįgaliojo | perįgaliodavo | perįgalios |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | perįgaliočiau | perįgaliotumėm, perįgaliotumėme, perįgaliotume |
---|
2p. | perįgaliotum, perįgaliotumei | perįgaliotumėte, perįgaliotumėt |
---|
3p. | perįgaliotų | perįgaliotų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | perįgaliokime, perįgaliokim |
---|
2p. | perįgaliok, perįgalioki | perįgaliokit, perįgaliokite |
---|
3p. | teperįgaliojie, teperįgalioja | teperįgalioja, teperįgaliojie |
---|
|