|
|
|
|
литовский словарь / įgriauti | | įgriáuti (įgriáuna, įgrióvė) ввалить/вваливать
/en/ cause to tumble down
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | įgriaunu | įgrioviau | įgriaudavau | įgriausiu |
---|
2p.sg. | įgriauni | įgriovei | įgriaudavai | įgriausi |
---|
3p.sg. | įgriauna | įgriovė | įgriaudavo | įgriaus |
---|
1p.pl. | įgriauname, įgriaunam | įgriovėme, įgriovėm | įgriaudavom, įgriaudavome | įgriausim, įgriausime |
---|
2p.pl. | įgriaunat, įgriaunate | įgriovėt, įgriovėte | įgriaudavot, įgriaudavote | įgriausite, įgriausit |
---|
3p.pl. | įgriauna | įgriovė | įgriaudavo | įgriaus |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | įgriaučiau | įgriautume, įgriautumėme, įgriautumėm |
---|
2p. | įgriautumei, įgriautum | įgriautumėte, įgriautumėt |
---|
3p. | įgriautų | įgriautų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | įgriaukime, įgriaukim |
---|
2p. | įgriauki, įgriauk | įgriaukit, įgriaukite |
---|
3p. | teįgriauna, teįgriaunie | teįgriauna, teįgriaunie |
---|
|