|
|
|
|
литовский словарь / prakalinėti | | prakalinė́ti (prakalinė́ja, prakalinė́jo) džn. — пробивать/пробить, продалбливать/продолбить
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | prakalinėju | prakalinėjau | prakalinėdavau | prakalinėsiu |
---|
2p.sg. | prakalinėji | prakalinėjai | prakalinėdavai | prakalinėsi |
---|
3p.sg. | prakalinėja | prakalinėjo | prakalinėdavo | prakalinės |
---|
1p.pl. | prakalinėjame, prakalinėjam | prakalinėjome, prakalinėjom | prakalinėdavom, prakalinėdavome | prakalinėsim, prakalinėsime |
---|
2p.pl. | prakalinėjat, prakalinėjate | prakalinėjot, prakalinėjote | prakalinėdavot, prakalinėdavote | prakalinėsite, prakalinėsit |
---|
3p.pl. | prakalinėja | prakalinėjo | prakalinėdavo | prakalinės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | prakalinėčiau | prakalinėtumėm, prakalinėtume, prakalinėtumėme |
---|
2p. | prakalinėtumei, prakalinėtum | prakalinėtumėt, prakalinėtumėte |
---|
3p. | prakalinėtų | prakalinėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | prakalinėkime, prakalinėkim |
---|
2p. | prakalinėk, prakalinėki | prakalinėkit, prakalinėkite |
---|
3p. | teprakalinėjie, teprakalinėja | teprakalinėjie, teprakalinėja |
---|
|