|
|
|
|
литовский словарь / nuplonėti | | nuplonė́ti (nuplonė́ja, nuplonė́jo) утончиться/утончаться
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | nuplonėju | nuplonėjau | nuplonėdavau | nuplonėsiu |
---|
2p.sg. | nuplonėji | nuplonėjai | nuplonėdavai | nuplonėsi |
---|
3p.sg. | nuplonėja | nuplonėjo | nuplonėdavo | nuplonės |
---|
1p.pl. | nuplonėjame, nuplonėjam | nuplonėjome, nuplonėjom | nuplonėdavome, nuplonėdavom | nuplonėsim, nuplonėsime |
---|
2p.pl. | nuplonėjate, nuplonėjat | nuplonėjote, nuplonėjot | nuplonėdavot, nuplonėdavote | nuplonėsite, nuplonėsit |
---|
3p.pl. | nuplonėja | nuplonėjo | nuplonėdavo | nuplonės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | nuplonėčiau | nuplonėtumėm, nuplonėtumėme, nuplonėtume |
---|
2p. | nuplonėtumei, nuplonėtum | nuplonėtumėte, nuplonėtumėt |
---|
3p. | nuplonėtų | nuplonėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | nuplonėkim, nuplonėkime |
---|
2p. | nuplonėk, nuplonėki | nuplonėkite, nuplonėkit |
---|
3p. | tenuplonėja, tenuplonėjie | tenuplonėja, tenuplonėjie |
---|
|