|
|
|
|
литовский словарь / mugėti | | mugė́ti (mùga, mugė́jo) 1. трястись, дрожать, трепетать; 2. двигаться, шевелиться
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | mugu | mugėjau, mugau | mugėdavau | mugėsiu |
---|
2p.sg. | mugi | mugai, mugėjai | mugėdavai | mugėsi |
---|
3p.sg. | muga | mugo, mugėjo | mugėdavo | mugės |
---|
1p.pl. | mugam, mugame | mugėjome, mugome, mugom, mugėjom | mugėdavom, mugėdavome | mugėsim, mugėsime |
---|
2p.pl. | mugat, mugate | mugėjote, mugėjot, mugote, mugot | mugėdavote, mugėdavot | mugėsite, mugėsit |
---|
3p.pl. | muga | mugo, mugėjo | mugėdavo | mugės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | mugėčiau | mugėtumėm, mugėtumėme, mugėtume |
---|
2p. | mugėtumei, mugėtum | mugėtumėt, mugėtumėte |
---|
3p. | mugėtų | mugėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | mugėkime, mugėkim |
---|
2p. | mugėki, mugėk | mugėkite, mugėkit |
---|
3p. | temugie, temuga | temugie, temuga |
---|
|