/ru/
клохтать (курица); квакать
/en/
1. žr. kvaksėti; 2. laugh (loud/boisterously)
склонение/спряжение слова
глаголindicative. | ||||
---|---|---|---|---|
present | past | past frequentative | future | |
1p.sg. | kvaknoju | kvaknojau | kvaknodavau | kvaknosiu |
2p.sg. | kvaknoji | kvaknojai | kvaknodavai | kvaknosi |
3p.sg. | kvaknoja | kvaknojo | kvaknodavo | kvaknos |
1p.pl. | kvaknojam, kvaknojame | kvaknojome, kvaknojom | kvaknodavom, kvaknodavome | kvaknosime, kvaknosim |
2p.pl. | kvaknojat, kvaknojate | kvaknojote, kvaknojot | kvaknodavote, kvaknodavot | kvaknosit, kvaknosite |
3p.pl. | kvaknoja | kvaknojo | kvaknodavo | kvaknos |
subjunctive. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | kvaknočiau | kvaknotume, kvaknotumėme, kvaknotumėm |
2p. | kvaknotumei, kvaknotum | kvaknotumėte, kvaknotumėt |
3p. | kvaknotų | kvaknotų |
imperative. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | kvaknokim, kvaknokime | |
2p. | kvaknoki, kvaknok | kvaknokite, kvaknokit |
3p. | tekvaknoja, tekvaknojie | tekvaknoja, tekvaknojie |