|
|
|
|
литовский словарь / įleidinėti | | įleidinė́ti (įleidinė́ja, įleidinė́jo) džn. mžb. впускать
/ru/ впускать
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | įleidinėju | įleidinėjau | įleidinėdavau | įleidinėsiu |
---|
2p.sg. | įleidinėji | įleidinėjai | įleidinėdavai | įleidinėsi |
---|
3p.sg. | įleidinėja | įleidinėjo | įleidinėdavo | įleidinės |
---|
1p.pl. | įleidinėjame, įleidinėjam | įleidinėjome, įleidinėjom | įleidinėdavome, įleidinėdavom | įleidinėsim, įleidinėsime |
---|
2p.pl. | įleidinėjat, įleidinėjate | įleidinėjot, įleidinėjote | įleidinėdavote, įleidinėdavot | įleidinėsite, įleidinėsit |
---|
3p.pl. | įleidinėja | įleidinėjo | įleidinėdavo | įleidinės |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | įleidinėčiau | įleidinėtume, įleidinėtumėme, įleidinėtumėm |
---|
2p. | įleidinėtumei, įleidinėtum | įleidinėtumėt, įleidinėtumėte |
---|
3p. | įleidinėtų | įleidinėtų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | įleidinėkime, įleidinėkim |
---|
2p. | įleidinėki, įleidinėk | įleidinėkit, įleidinėkite |
---|
3p. | teįleidinėjie, teįleidinėja | teįleidinėjie, teįleidinėja |
---|
|