/ru/
преодолеть; победить; осилить
/en/
(nugalėti) overcome; (kliūtis) get over, surmount; gain/win a victory
/de/
bewältigen vt
склонение/спряжение слова
глаголindicative. | ||||
---|---|---|---|---|
present | past | past frequentative | future | |
1p.sg. | įveikiu | įveikiau | įveikdavau | įveiksiu |
2p.sg. | įveiki | įveikei | įveikdavai | įveiksi |
3p.sg. | įveikia | įveikė | įveikdavo | įveiks |
1p.pl. | įveikiam, įveikiame | įveikėm, įveikėme | įveikdavome, įveikdavom | įveiksim, įveiksime |
2p.pl. | įveikiate, įveikiat | įveikėte, įveikėt | įveikdavot, įveikdavote | įveiksite, įveiksit |
3p.pl. | įveikia | įveikė | įveikdavo | įveiks |
subjunctive. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | įveikčiau | įveiktume, įveiktumėm, įveiktumėme |
2p. | įveiktum, įveiktumei | įveiktumėte, įveiktumėt |
3p. | įveiktų | įveiktų |
imperative. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | įveikime, įveikim | |
2p. | įveiki, įveik | įveikite, įveikit |
3p. | teįveikia, teįveikie | teįveikie, teįveikia |