|
|
|
|
литовский словарь / įgabendinti | | įgabéndinti (įgabéndina, įgabéndino) prp. заставить/заставлять [поручить/поручать] ввезти [внести]
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | įgabendinu | įgabendinau | įgabendindavau | įgabendinsiu |
---|
2p.sg. | įgabendini | įgabendinai | įgabendindavai | įgabendinsi |
---|
3p.sg. | įgabendina | įgabendino | įgabendindavo | įgabendins |
---|
1p.pl. | įgabendiname, įgabendinam | įgabendinome, įgabendinom | įgabendindavom, įgabendindavome | įgabendinsim, įgabendinsime |
---|
2p.pl. | įgabendinat, įgabendinate | įgabendinot, įgabendinote | įgabendindavote, įgabendindavot | įgabendinsite, įgabendinsit |
---|
3p.pl. | įgabendina | įgabendino | įgabendindavo | įgabendins |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | įgabendinčiau | įgabendintumėme, įgabendintume, įgabendintumėm |
---|
2p. | įgabendintumei, įgabendintum | įgabendintumėt, įgabendintumėte |
---|
3p. | įgabendintų | įgabendintų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | įgabendinkime, įgabendinkim |
---|
2p. | įgabendinki, įgabendink | įgabendinkit, įgabendinkite |
---|
3p. | teįgabendinie, teįgabendina | teįgabendinie, teįgabendina |
---|
|