|
|
|
|
литовский словарь / įlervoti | | įlervóti (įlervója, įlervójo) вползти/вползать
склонение/спряжение словаглагол
indicative. |
---|
| present | past | past frequentative | future |
---|
1p.sg. | įlervoju | įlervojau | įlervodavau | įlervosiu |
---|
2p.sg. | įlervoji | įlervojai | įlervodavai | įlervosi |
---|
3p.sg. | įlervoja | įlervojo | įlervodavo | įlervos |
---|
1p.pl. | įlervojam, įlervojame | įlervojom, įlervojome | įlervodavome, įlervodavom | įlervosime, įlervosim |
---|
2p.pl. | įlervojate, įlervojat | įlervojote, įlervojot | įlervodavote, įlervodavot | įlervosit, įlervosite |
---|
3p.pl. | įlervoja | įlervojo | įlervodavo | įlervos |
---|
subjunctive. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | įlervočiau | įlervotumėme, įlervotume, įlervotumėm |
---|
2p. | įlervotumei, įlervotum | įlervotumėt, įlervotumėte |
---|
3p. | įlervotų | įlervotų |
---|
imperative. |
---|
| sg. | pl. |
---|
1p. | | įlervokim, įlervokime |
---|
2p. | įlervok, įlervoki | įlervokite, įlervokit |
---|
3p. | teįlervoja, teįlervojie | teįlervojie, teįlervoja |
---|
|