/ru/
обязать
/en/
obligate; bind; ką darbą atlikti laiku obligate smb to do the work in time
/de/
verpflichten vt
склонение/спряжение слова
глаголindicative. | ||||
---|---|---|---|---|
present | past | past frequentative | future | |
1p.sg. | įpareigoju | įpareigojau | įpareigodavau | įpareigosiu |
2p.sg. | įpareigoji | įpareigojai | įpareigodavai | įpareigosi |
3p.sg. | įpareigoja | įpareigojo | įpareigodavo | įpareigos |
1p.pl. | įpareigojam, įpareigojame | įpareigojome, įpareigojom | įpareigodavom, įpareigodavome | įpareigosim, įpareigosime |
2p.pl. | įpareigojate, įpareigojat | įpareigojot, įpareigojote | įpareigodavot, įpareigodavote | įpareigosit, įpareigosite |
3p.pl. | įpareigoja | įpareigojo | įpareigodavo | įpareigos |
subjunctive. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | įpareigočiau | įpareigotume, įpareigotumėme, įpareigotumėm |
2p. | įpareigotumei, įpareigotum | įpareigotumėt, įpareigotumėte |
3p. | įpareigotų | įpareigotų |
imperative. | ||
---|---|---|
sg. | pl. | |
1p. | įpareigokim, įpareigokime | |
2p. | įpareigoki, įpareigok | įpareigokite, įpareigokit |
3p. | teįpareigojie, teįpareigoja | teįpareigojie, teįpareigoja |